POVIJEST KLUBA Gjuro2

Klub Gjuro nalazi se u ulici Medveščak. Ulica je ime dobila po potoku Medveščaku, i to 1900-te godine. Potok se od 14. st. do tada nazivao Crikvenik. Potok je tekao i bio nenasvođen trasom današnje tramvajske pruge sve do prijelaza 19. u 20. stoljeće. Tada je potok presvođen i ulica je počela dobivati konture današnjeg izgleda.

Na mjestu današnje višekatnice u čijem podrumu se nalazi Gjuro, bila je prizemna kuća „ Kod Tolovića „ . Popularna gostionica i prenoćište počela je radom 1927 god.

Izuzetno je dobro radila. U svoje doba bila je tretirana više kao nekakvo izletište nego kao gradska krčma. Dobar uspjeh motivirao je tadašnje vlasnike na proširenje kapaciteta pa su angažirali poznatog arhitekta gosp. V. Iblera da im napravi arhitektonski predložak za novu gostionicu s prenoćištem ,malim stanovima za osoblje u međukatu i dva luksuzna stana za vlasnike na najgornjem katu. Nedostatak novca i prave koncepcije udaljio je g. Iblera od tog projekta pa su u njegovoj realizaciji sudjelovali i drugi arhitekti , neki čak bliski i pokretu „ Zemlja „, tako da se ne možemo oteti dojmu da se zgrada može nalaziti i u Mussolinijevom EUR-u. Među autore spominje se i Podhorsky. Uglavnom zgrada je dobila eklektički izgled kakav i danas ima.Današnji izgled zgrade datira iz 1934 - te godine. Ulaz u gostionicu nalazio se na uglu Grškovićeve i Medveščaka. Ispred, na mjestu današnjeg parkića bio je veliki ljetni vrt sa stolovima , stolicama i suncobranima. Vrtom su dominirale dvije velike žalosne vrbe.

Vlasnici gostionice nisu imali sreće nastaviti svoj posao kao u prosperitetnom ritmu ranih 30 -tih. Velike ambicije,zaduživanja , kocka i ostale nedaće ostavile su traga.

Osiguravajuće kuće počele su se naplaćivati sjedanjem na posao i vlasništvo. Zatim je uslijedio rat.

Poslije rata, prostor gostionice „današnja Mala Scena“ pretvoren je u menzu. U prostoru današnjeg Gjure bila je smočnica menze u kojoj se između ostalog i kiselio kupus. Bila je to prava mirisna dobrodošlica prolaznicima i stanarima, onda a i danas luksuzne ulice Medveščak.

1980 godina. Prostorije bivše gostionice koristi M.Z. Ðuro Ðaković. Podrum u zgradi koristi, kao svoje skladište jedna velika ugostiteljska organizacija. Tu je i dalje neizbježni kupus. Nepotrebni i zapušteni podrum počinje smetati svima. Ugostitelji su ga zbog općeg dobra spremni napustiti, uz stanovitu kompenzaciju. Priliku je iskoristilo tadašnje vodstvo omladine Medveščaka. Pokrenulo je inicijativu da se podrum pretvori u omladinski klub. Traženje dozvola, novaca i sponzora palo je na leđa tadašnjim omladinskim rukovodiocima i to u njihovoj funkcionarskoj sukcesiji; Vlatko Bulić, Marinko Miletić, Vlado Sušić, Ivo Jelušić. Za osmišljavanje buduće koncepcije i njezine realizacije u klubu angažiran je od strane omladine i SIZ-a kulture ,Anton Petković. Dozvole i nedostatak novca potrošili su četiri godine žestokog angažmana. Trebalo je stalno dokazivati opravdanost cijeloga projekta. Danas se često zna predstavljati to vrijeme kao puno senzibilnije za potrebe mladih nego što je u stvari bilo. Pošto nisam bio ni funkcionar, a niti omladinski aktivista mogu s punom objektivnošću reći da bez izuzetnog angažmana ovih, tada klinaca ne bi bilo ni prvog a kamoli drugog Gjure.

1984.

Klub je odmah krenuo žestokim ritmom. Konkurencija je bila isto tako nabrijana. Kulušić, KSET. Lapidarij, Koma, Jabuka itd. , svi su se borili za istu publiku, gladnu dobre i kvalitetne zabave. Ðuro je počeo spektaklima koje rada drugi nisu koristili. Otvoren je modnom revijom Ðenize Karaselimović - Juras, izložbom radova Mirka Ilića i Luke Mjede, Big Bendom muzičke škole J. Vlahović i Box Matchom teškaša iz BK Metalac. Performansi i ovakvi spektakli privukli su publiku u ovaj mladi klub. Nastavljeno je sa stalnim izložbama fotografija i plakata, kabareom, kazališnim predstavama npr. Daska iz Siska Kugla glumištem, redovitim jazz i rock koncertima.

Klub je bio dom mladim jazz muzičarima koji su nakon nekog vremena formirali i klupski band „Tabasco band“ u sastavu , Kruno Levačić, Saša Nestorović, Tamara Obrovac i drugi. Permanentna obveza kluba bila je i promocija demo bandova. Promocija je bila profesionalno odrađena, pod istim tretmanom kao organizacija tzv. većih koncerata kojih je bilo dosta. Među značajnije spadaju legendarni koncert Psihomodo Popa, snimljenog na VHS- u, a tu snimku i dan danas bezuspješno tražimo. U Klubu su gostovali: Film, Patrola, Ban i Daleka Obala, Marko Brecelj, Zoran Predin i Lačni Franz, Automobili, Ekaterina Velika, El. Orgazam, Koja, Mizar, Jazzva, Massimo, itd. Žestoka klupska scena trajala je do 1987/8, kada organizacija ni SIZ- ovi nisu mogli pratiti sve zahtjevniji ( i financijski teži) program. Klub je zahtijevao i potpunu rekonstrukciju u skladu sa sve većim zahtjevima publike(ventilacija, zvučna izolacija, jače el. instalacije, prof. šank , itd.). Omladinska organizacija to više nije mogla financirati. Nađen je modus: ugostiteljski dio dodijeliti će se na natječaju osobi koja je spremna investirati u potpunu rekonstrukciju kluba, obavljati profesionalnu ugostiteljsku djelatnost, pratiti u okviru svojih mogućnosti programsko djelovanje kluba i snositi troškove održavanja istoga. Na natječaju je odabrana kao najbolja ponuda Miroslava Balenta.

1989.

Počela je opsežna rekonstrukcija koja je trajala godinu dana. Otvarali su se stalno novi problemi. Najteži su bili zvučna izolacija, energetska postrojenja, ventilacija, sanitarni čvorovi. Autor projekta i nadzorni organ bio je neumorni Damir Radaković. Uz njega u izvedbi su sudjelovali i Greiner i Kropilak, grupa dizajnera iz Osijeka te brojni prijatelji svaki sa svojim idejama i angažmanom.

1990

Stvoren je programski team koji je imao zadatak pretvoriti klub u vodeću klupsku atrakciju. Team su u prvoj postavi sačinjavali: Vjekoslav Zaninović -Zanzi, Greiner i Kropilak, Dražen Kokanović, Anton Petković - Suljo i Miroslav Balent. Ovaj team se sve više širio pa su se u njega uključivali i Mišo Deverić, Davor Žagar, Bruketa i Žinić itd. Klub je uspješno otvoren i odmah je počeo plijeniti pažnju. Osnovna strategija bila bi sažeta u nekoliko postavki kojih se vođenje Gjure i dan danas drži: Gjuro nije klasičan disco club, Gjuro je multimedijalna scena kojoj disco večeri omogućuju financijski opstanak, klub mora nabavljati ili samostalno kreirati atraktivne programe u skladu sa svojim prostorom i ciljanom publikom. Željena publika Gjure su mladi i znatiželjni ljudi zainteresirani za knjigu, kazalište, likovnu i glazbenu umjetnost, i to na najvišem sadržajnom i formalnom nivou. Gjuro se mora obnavljati svakih dvije do tri godine kako bi i izgledom pratio želje i ukus vremena.

Počelo je sa Cabaretom. Bio je to prvi cabaret u samostalnoj Hrvatskoj i prvi uspješan samostalni program. Trajao je otprilike godinu dana. Uslijedili su zatim ostali programi npr.: koncerti, Bambi Molesters, Pipsi, Gustafi , Vještice, Livio Morosin i drugi. Od stranih grupa i pojedinaca spomenuti su gostovanje David Byrna iz Talking Headsa, Steve Earl banda, Per Ubu i ostalih manje zvučnih imena. Tu su i performansi Ivane Popović, Marija Kovača, Kugla glumišta i ostalih. Izložbe Danijel Kovač, I. Malčić, N. Mikac, A. Požar, A. Pohl, Koraljka Kovač, N. Ivezić. U ovom nabrajanju nisam nikoga namjerno ispustio, nego zbog brzine pisanja niti se ne mogu sjetiti svega , a trebalo bi i prostora za nabrojati sve što se dešavalo. Da ne zaboravim promocije knjiga, časopisa itd. Dani PEN kluba sa gostima: Finkelkraut, Tolstoj i ostali, FAK , suradnja sa institucijama (Akademija Likovnih Umjetnosti , Dramska Akademija, PEN klub itd), Zatim suradnja sa nevladinim udrugama i značajnim pojedincima.

PS

Ime Gjuro 2 nastalo je nakon stalnih sugestija da se promijeni dotadašnje ime. Nađen je kompromis - Gjuro 2.